U jednom stanu, u jednoj visokoj zgradi živjela je porodica, koja se sastojala od muža, supruge, dvije kćerke i jedno novorođenče. Sa njima je živjela također i ženina stara majka. Jedne noći, muž je bio na putovanju. Žena se trgnula iz sna, jer je čula galamu i vrisku na prvom spratu. Izbio je požar...
Vatrogasci su govorili da svi idu na zadnji sprat. Žena je odmah izbavila svoje dvije kćeri na zadnji sprat. Vatra se približila do njihovog stana i mogla je spasiti samo još jednu osobu. Bila je u teškoj situaciji. Gledala je čas u svoje novorođeno dijete, čas u svoju majku, koja se nije mogla kretati. Vatra se proširivala sve više i više. Koga da spasi, bila je u nedoumici - dijete ili majku?
Čemu treba dati prednost; dobročinstvo prema majci ili majčinstvo djetetu? Odlučila se da počne sa majkom a dijete je ostavila. Odnijela je svoju majku na zadnji sprat. Vatra se proširila preko čitavog stana.Kada se pokušavala ponovo vratiti, vidjela je da je stan potpuno obavijen vatrom. Suze su joj same tekle dok se vraćala prema gore.
Do zore, vatrogasci su uspjeli vatru ugasiti i svi su se radovali osim ožalošćene majke. Iznenada povikao je jedan vatrogasac da je našao živo novorođenče ispod otpada.
Ovo je bilo moguće samo uz Allahovu milost. Pogledaj kako dobročinstvo prema roditeljima čini ono što je nemoguće mogućim. Džennet je pod majčinim nogama.
